Ako ne vjerujete meni, onda slobodno potražite na internetu i „kašće vam se samo“ da je:

„DF praktično napustio BH blok početkom februara 2019. godine, nakon što je nakon Općih izbora 2018. postalo jasno da se SDP i Naša stranka protive ulasku u vlast sa SDA (i generalno sa etnonacionalnim strankama), dok je DF zagovarao ulazak u vlast kako bi, između ostalog, uticao na državne i federalne politike. Ključni trenutak bio je 7. februar 2019., kada je Predsjedništvo DF-a donijelo odluku da će stranka krenuti u formiranje vlasti sa SDA i HDZ-om, čime je faktički prestao zajednički politički nastup DF–SDP–Naša stranka kao BH bloka. U medijima se tada govorilo o ‘razbijanju BH bloka’.“

Željko Komšić je na naše oči došao u sjedište SDP-a, rekao da „država zove“, napustio „BH blok“ i otišao formirati vlast sa SDA i HDZ-om na Federaciji.
Poslije nas je „povalio“ i u Kantonu jer je već u maju bio dogovorio koaliciju Petak 13. sa SDA kako bi napravili tzv. „vertikalu vlasti“ na kojoj je insistirao Bakir, ako se sjećate.

Umjesto DF-a je u taj „BH blok“ uskočio NiP i tako je nastala „Trojka“.

Dakle: „Trojka“ je mogao i trebao biti i DF, ali je Komšić bio najslabija karika. Pokazao je te 2019. slabost prema koaliranju sa etnonacionalistima, da bi sada za to optužio „Trojku“, tvrdeći da je ona to uradila 2022.

Trojka ima dosta „aferima“, ali to, po meni, nije najveći od njih, a niti je Komšić taj koji upravo zbog toga može kritikovati „Trojku“ jer je on zbog vlasti pocijepao građansku ljevicu i lijevi građanski blok (tzv. BH blok) i otišao sa etnonacionalnom, konzervativnom neoliberalnom desnicom.

Da je Komšić tada ostao sa građanskom ljevicom, da mu je građanska ljevica bila važnija od etnonacionalne države i vlasti (pa se od tada neprestano „pere“ i govori da je za građansku državu), da tada nije izdao lijevi „BH blok“, da nije popustio masovnom bošnjačko-bosanskom patriotskom nacionalističkom biračkom tijelu i populizmu, danas bi imali lijevu „Trojku“ jer SDP i NS vjerovatno ne bi morali praviti koaliciju ni sa NiP-om, niti sa HDZ-om, a možda ni sa SNSD-om. No ono što je važnije je društvo: sačuvali bi u većoj mjeri antifašizam, bratstvo i jedinstvo (da izvini kome se gadi), tekovine ZAVNOBiH-a i zajedničkog življenja tri bratska i ravnopravna naroda u ovdašnjem društvu kao neku našu bosanskohercegovačku kulturu.

Sačuvali bi veću i jaču svijest o državnopravnom naslijeđu i revolucionarnom republikanizmu ZAVNOBiH-a.

Ne bi ova nova verzija bosanskohercegovačkog nacionalizma i „nosanja moštiju“ kralja Tvrtka bila toliko upečatljiva (mada i jedan dio SDP-a na tome iz nekog razloga insistira umjesto na republici, što je nevjerovatno).

Ko zna, možda bi inspirisali i ohrabrili sličan trend i u drugim dijelovima Federacije, i u drugom entitetu.

U svakom slučaju se ne bi na ovaj način i do te mjere etnoteritorijalno začahurili, ne bi se toliko narodi i „ostali“ udaljili jedni od drugih, ne bi se radikalizirali, jer taman je bila počela neka kulturna i umjetnička razmjena između Mostara, Banja Luke, Sarajeva za koju katastrofalno pogrešni lideri građanske ljevice nisu imali nikakvog sluha.

Možda bi Komšić do danas uputio barem jednu inicijativu. Možda Naša stranka i SDP ne bi postale tako neoliberalne, već bi jedni druge usmjeravali ka socijalnoj pravdi i socijalnoj državi.

No gotovo je sada. Sada ostaje samo da se laže, petlja, vadi, tumači, interpretira, krivi, optužuje, upire prstom...