Čovjek koji bi tokom proteklih godina, obilježenih snažnim lobiranjem Milorada Dodika u SAD-u za interese koji ugrožavaju opstanak naše zemlje, trebao biti centralna figura njene diplomatske odbrane, upravo s pozicije koju obnaša od jula 2023. godine. Prije toga, od 2019. do 2023., bio je ambasador BiH pri Ujedinjenim nacijama u New Yorku. Dakle, punih sedam godina nalazi se na dvije izuzetno važne diplomatske pozicije u Americi.

Alkalaj, međutim, kao da je u dubokom zimskom snu. Niti se dovoljno oglašava niti se u javnosti mogu prepoznati diplomatske akcije koje bi bile adekvatan odgovor na ono što Dodik i njegovi lobisti rade u Washingtonu.

A da nije riječ o bezazlenom političkom turizmu, pokazuju i najnovija otkrića američkih medija o milionskim iznosima koje vlasti RS-a izdvajaju za lobiranje i angažman ljudi povezanih s najvišim krugovima američke administracije.

U međuvremenu, više djeluju aktivni i zabrinuti novinari, borci poput Ivice Puljića, koji nam gotovo svakodnevno, javljajući se iz SAD-a, razotkrivaju Dodikove političke i lobističke aktivnosti. Ili ambasadori u sasvim drugim institucijama, poput Zlatka Lagumdžije, koji predstavlja Bosnu i Hercegovinu pri Ujedinjenim nacijama.

Naravno, diplomatija nije televizijski studio i ne mora se svaki sastanak objavljivati na društvenim mrežama. Ali kada se protiv države vodi ovako intenzivna lobistička kampanja, javnost ima pravo znati šta konkretno radi njen ambasador u najmoćnijoj zemlji svijeta.

A da riba smrdi od glave, i ovo je ilustrativan primjer.

Jer Alkalajev politički mentor Željko Komšić također nije ponudio nikakvih vidljivih diplomatskih inicijativa koje bi javnosti pokazale ozbiljnost odgovora na ove prijetnje. I to kao član Predsjedništva BiH, institucije kojoj su vanjska politika i zaštita državnih interesa među osnovnim nadležnostima.

Alkalajevi mandati na najvažnijim diplomatskim pozicijama u Americi, barem prema njihovim javno prepoznatljivim rezultatima, prijete da ostanu upamćeni kao jedno veliko ništa.

A njegov šef u ovom teškom vremenu za državu pažnju javnosti privukao je, između ostalog, odlukom da iz državne budžetske rezerve izdvoji 12.636 KM za popravku lifta u zgradi u kojoj i sam živi.

I dok Dodikovi lobisti pokušavaju otvoriti vrata najutjecajnijih američkih političkih krugova, bosanskohercegovačka diplomatija ostavlja dojam da joj je najveći problem kako se probuditi iz zimskog sna.

Bolje bi bilo da je Komšić i sebi i Alkalaju platio poslovnog motivatora da ih digne iz mrtvih.

Jer državu neće odbraniti konstatacija da neko radi na njenom raspadu. To već odavno znamo. Od ambasadora u Washingtonu očekuje se da pokaže šta je uradio da takve namjere spriječi.