Izbori su završeni, a rezultati nisu neočekivani za one koji su pažljivo pratili politiku i samu kampanju. Među strankama sa sjedištem u Sarajevu gotovo da nema nikoga ko može biti potpuno zadovoljan. SDA je izgubila utrku za člana Predsjedništva BiH, ali je kao stranka ostala snažna, dok je unutar Trojke izborna noć pokazala tri sasvim različite političke putanje: SDP raste, NiP pada, a Naša stranka izlazi kao njen najslabiji dio. Preliminarni rezultati u Kantonu Sarajevo možda to najbolje oslikavaju: SDA je na oko 23,7 posto, SDP na 21,8, SBiH na 19,1, NiP na 13,9, dok je Naša stranka pala na svega 6,9 posto.

Zato pitanje nakon izbora više nije samo ko će s kim sastavljati većine. Mnogo važnije pitanje je jesu li stranke Trojke uopće razumjele poruku koju su im građani poslali. Jer ako jesu, nastavak po starom bio bi politički suicid. Ako nisu, birači će im je vjerovatno morati ponoviti još glasnije.

Naša stranka vratila se u svoje prirodno stanje

Najveći gubitnik unutar Trojke je Naša stranka. Dijelom zbog anemičnog Edina Forte, a još više zbog anemične Vlade Kantona Sarajevo i njene slike i prilike, premijera Nihada Uka.

Gostovanje Duške Jurišić Na Face TV-u u izbornoj noći možda najbolje ilustrira odnos jednog dijela Naše stranke prema rezultatu. Jurišić je u nekoliko navrata, uz osmijeh, naglašavala da ona ulazi u Skupštinu i nastavlja raditi, kao da je manje važno što je dotadašnja većina Trojke u Sarajevu ostala bez sigurnog puta do nastavka vlasti. Slično je i s predsjednicom stranke Sabinom Ćudić, koja je sebe stavila za nosioca državne liste, ali i na kompenzacijsku listu, preko koje je na kraju i osigurala mandat.

Možda u Našoj stranci zbog toga pojedinačno i imaju razloga za zadovoljstvo. Skinuli su sa sebe veliki dio pritiska vlasti, Trojke i svega onoga što uz nju ide i vratili se u svoje prirodno političko stanje, ono u kojem im je mnogo lakše biti korektiv nego nosilac odgovornosti.

Ali izborni rezultat teško se može sakriti iza pojedinačnih mandata. Naša stranka je u Kantonu Sarajevo, prema trenutnim rezultatima, ostala na manje od sedam posto glasova, a upravo je Sarajevo prostor u kojem bi morala pokazivati najveću političku snagu.

To je poruka koju će morati ozbiljno analizirati. Posebno ako se otvori pitanje rekonstrukcije samog koncepta Trojke.

NiP-u je SDA ušla pod kožu

Narod i pravda također je doživio pad. Iako je na pojedinim višim nivoima uspio sačuvati političku težinu, problem je mnogo vidljiviji u njegovoj bazi, Sarajevu, gdje je nekada bio najjači i odakle je krenuo njegov politički uspon. Prema preliminarnim rezultatima za Skupštinu KS, NiP je sada na nešto manje od 14 posto.

Razlozi za pad su brojni, ali su možda najvažniji ideološke prirode. Ili, bolje rečeno, posljedica nedostatka dovoljno jasne ideologije za koju bi se građani mogli vezati i s kojom bi se mogli identificirati.

NiP je nastao kao pobuna protiv SDA, ali stranka ne može vječno živjeti samo od toga što nije SDA.

Još veći problem su „esdeaovci“ u njihovim redovima, ljudi koji su promijenili stranački dres, ali ne nužno i političke navike. Na terenu značajan dio njih uopće nije vodio ozbiljnu borbu sa svojim glavnim rivalom, SDA, izuzev pojedinaca koji su tu borbu nastavili bez kalkulacija.

SDA im je, slikovito rečeno, uradila nešto slično onome što je svojevremeno uradila SBB-u. Ušla im je pod kožu, infiltrirala se kroz lokalne odnose i stare stranačke veze, a onda ih počela nagrizati upravo tamo gdje su mislili da su najjači.

Zato opstanak NiP-a kao ozbiljne političke organizacije neće zavisiti samo od Elmedina Konakovića. Trebat će im stručni ljudi u političkom marketingu, ali još više intelektualci i politički misleći ljudi koji će stranku jasno ideološki profilirati.

A ponajviše će zavisiti od toga ima li u toj stranci dovoljno ljudi koji uopće mogu pojmiti i razumjeti šta im se dogodilo.

Jer ako odgovor na izborni pad bude samo promjena nekoliko imena na listama, isti problem dočekat će ih i na narednim izborima.

SDP sada drži ključeve Trojke

SDP je jedini unutar Trojke koji je uspio popraviti rezultat, iako se, nakon četiri godine vlasti i kampanje u kojoj je mnogo ulagano u predstavljanje konkretnih rezultata, očekivao i snažniji rast broja mandata na različitim nivoima.

Posebno se očekivao snažan uzlet u Sarajevu. On se jeste dogodio u odnosu na prethodni rezultat, ali ne u mjeri koja bi SDP-u omogućila da sam diktira odnose. Prema preliminarnim rezultatima, SDP je u Kantonu Sarajevo došao do približno 21,8 posto i nalazi se odmah iza SDA, dok je SBiH Semira Efendića narastao na više od 19 posto.

I upravo se između te dvije brojke krije možda najvažnija postizborna politička priča.

Dalji put Trojke ponajviše će zavisiti od SDP-a. Hoće li pokušati napraviti većinu sa SDA ili će zajedno s NiP-om pokušati ispregovarati potpuno novu političku konstrukciju?

Možda čak i novu Trojku.

Jer ako je Naša stranka na ovim izborima bila najslabija karika postojećeg saveza, izborni rezultat SBiH otvara sasvim novu računicu u kojoj bi njeno mjesto mogao zauzeti Semir Efendić. Ne zato što se Efendić i postojeći lideri Trojke politički vole, jer je jasno da se ne vole, nego zato što izborni rezultati proizvode matematiku koju prije samo nekoliko dana nisu imali.

Efendića, međutim, ne bi mogli pridobiti raspodjelom fotelja i nekoliko ministarskih mjesta. Njega bi mogli pridobiti isključivo jasnim programom, rokovima i konkretnim planom šta nova vlast namjerava uraditi.

A koliko god danas zvučalo paradoksalno nakon svih međusobnih sukoba, Nerminu Nikšiću i Elmedinu Konakoviću Efendić bi, ako bi njihove namjere i dogovor bili iskreni, mogao povjerovati mnogo prije nego Bakiru Izetbegoviću.

Zato izborna noć možda nije označila kraj Trojke. Možda je samo pokazala da Trojka, želi li preživjeti poruku birača, više ne može ostati ista.